I kada su tu mirisi, dodiri, note, voće, vetar u kosi, sunce po koži… pitanja…
Šta je pravo: ono što želim ili ovo što osećam da je lepo?
– Pa ovo što je sada. Ovo što je lepo.
A što se želje vrzmaju negde dalje?
– “Ćutim“.
Pa šta je istina?
– Nema jedne.
A kako da znam koja je moja?
– Oseti sebe.
Ali to me vodi u krug. Osećam svašta. I svuda sam i nisam.
– Ali ne možeš živeti budućnost.
Pa ne mogu, ali nemam mir. Htela bih, a sada ne mogu.
– A zašto žuriš?
Ne žurim, nego sam zamišljala drugačije.
– Opet živiš sada zamišljene želje kojima možda istekne rok.
Ne, ja bih htela savršen osećaj. Spoj svega što želim I živim.
– Jesi li pustila nekad svoje srce I dušu da samo uživaju u trenutnom savršenom osećaju?
Jesam… valjda …ne znam…
– Dokle ćeš maziti perfekcionizam I savršenstvo u svojoj mašti?
Pa, nije mašta…mislim…
– Zašto misliš? Zašto jednostavno ne živiš?
Ne znam…Sve je nekako pomešano
– Pomešano je zato što nisi ovde sada. U mislima si. Ne u životu koji teče.
Ali hoću da živim punim plućima.
– Pa zašto si rasula svoje delove po nekoj zamišljenoj vremenskoj liniji?
Nisam to planirala…
– Nemoj da ti ovo lepo bude udaljena želja jednog dana.
Ali…
– Dođi da te zagrlim.
I neka se dozvoli da se sve istopi u lepoti trenutka…
Najlakši put ka tome da znaš šta hoćeš je da znaš šta nećeš.
Da, za početak. Dok se ne ispliva… 🙂
Najteže je postići „tu budnost“ – biti svestan sebe u trenutku.
Mika Antić – Oči
…
„Onome koga posmatraš u ogledalu s nadom ti si nada koju on gleda iz svog sveta.
Ne veruj ničemu što se može primetiti samo sa jedne strane vida.
Trči i sastani se sam sa sobom.
I izgubi se u daljinama sebe kao kap čiste svetlosti.
Retki su oni koji shvataju granicu slobode.
Još redji oni koji shvataju slobodu granice.“
…
Pozdrav! 🙂
Njene vrednosti postajemo svesni, tek kad prođu neki momenti. Ali dobro je da radimo na tome…
A stihovi su diiiivniiiiii! Hvalaaa ti 🙂
Meni trenutak nikada nije bio dovoljan. 🙂
Tooo, to je taj duh sreće za koji glasam 🙂
„Jesam… valjda …ne znam…“ tako poznat osecaj straha od lepog.
Kad ne zacelimo svoje ožiljke, onda nam sve lepo predstavlja pretnju. A treba samo malo da prebrodimo trenutak… Da malo više zavolimo sebe i da shvatimo, da ništa nećemo izgubiti 😉
Što je loše u perfekcionizmu i savršenstvu u mašti? Zato i maštamo 🙂
🙂
Šta da dodam, a da ne slažem? 🙂
Ne mož’ znati. I nije uvek stvar izbora, odnosno znaš da su stvari u „poodmakloj“ fazi kada sve češće moraš da biraš između dva „zla“. Do tog trenutka si mlad(a).
Valjda postoji neki prečišćivač? Da se prerežu npr. poodmakla manja i veća “zla“.
Al’ onda i samoj sebi kažem, da život nije crtani film 🙂
I kad prođe zagrljaj, opet isti krug pitanja
Makar taj jedan predah da doživimo. Ume ponekad tone pitanja da skine. Iako ostaje ciklicni tok 😉