Kroz pukotinu sivih nijansi,
Tanani mirisi prošlosti trepere kroz sunčev zrak, praveći uskomešani roj uspomena koje traže život.
I neću im dati svetlost, neću ih zagrejati. Ne.
Davno odigrani film, neće doneti slavu.
Doneće podgrejane i izgorele sadržaje zaboravljenih ideala.
Gorčinu ustajalih otkucaja.
Pustiću ih da plove. Da se umore. Da shvate da je vreme prošlo. Da je sada, vreme buduće.
Da ih razumem, ali da ih neću milovati.
Da ih ostavljam obojene i punom sjaju, kao hologram, na postolju u biblioteci pluskvamperfekta.
Da budu u svom kosmosu.
Gde pripadaju.
Da im ugasim i poslednju nadu preuzimanja prestola u životu jednog iluzioniste.
Jer njegova predstava počinje.
Uspomene koje traže mikrovalnu, ovalnu mikrovalnu, oval Sunca neće podgrejati.
I ne treba.
Mada neke lepe i može 😉
Već dok ti ovo pročitaš – biće vreme buduće-
Pa to je ona igranka, ko će pre da zauzme koje mesto 🙂
Ima ih i pobednika 🙂
Mnogo lepo si ovo napisala!
Hvala ti 🙂
Ovo je bio mali obračun minulih događaja 😉
…Пепео прегорелих чежњи.
Можда.
Поздрав, ММ.
Jeste tako i veoma lepo rečeno.
“Pepeo pregorelih čežnji i zbivanja“
Hvala Stanimire 🙂
gledas ih iz danas i kazes “ bile ste juce“.
A sutra, biće prekjuče 🙂
Salim se.
Gledam ih, pa se ubeđujem, a one se zalepileee… 😉
od svih vremena omiljeno mi – sada!
… što me podsetilo na divnog Vinija Pua, i ovu sličicu:
http://www.funnyjunk.com/channel/winnie-the-pooh/Winnie+the+pooh+c/qMDtGdZ/
🙂
Tako i treba da bude – što više može 🙂
A Vini, pa doneo je šiiiiiroki osmeh 🙂
http://ironijexl.wordpress.com/2012/11/12/elogijum-za-poprsje-m-u-2/
…“Poguren, trljajući dlanove koji su još brideli od mojih leđa, zuri, prodire pogledom kroz moje zenice do neke tačke u perspektivi.“ …
Gde je to, ta perspektiva, otvori mi oči? 🙂
P.S. Odličan ti je elogijum. Sinteza misli i vremena…
Svako ima svoju perspektivu, Mari(m)ja 🙂
Nema. Zato i pitam … (salim se) 🙂
Ako je predstava tek počela, iskoristi to i – ne osvrći se! Nećeš uvek imati tu privilegiju.
Hvala Mojra.
Nekad započnemo predstavu sami, nekad je “isceniramo“, nekad nas gurnu…ali ono što je najbitnije u tom trenutku, što moramo nekako da savladamo je to što kažeš – Ne Osvrći Se.
Spomenula si gore „mali obračuna minulih događaja“. Znaš, ili događaji nisu minuli ili obračun nije baš tako mali. Eto, to je moj doživljaj ovog posta.
Tako nekako i jeste draga Tanja. Borba neprestana, a onda iz nekog razloga sami dajemo pre-veliku moć ili obračunima ili događajima…
Hvala za podeljenu impresiju 🙂
Jaki su stihovi, ali nisam hteo to da ti kažem.
Hvala Grofe 🙂
Nisi hteo jer je prošlo?
Ne, hteo sam da ti kažem nešto drugo.
Kaži, kaži, ako nije bezobrazno ili sLično 🙂
Bravo…
Hvala.
Drago mi je da si ponovo ovde 🙂
Kazu da je najbolje ziveti u sadasnjosti, proslost ostaviti iza sebe (gde joj je i mesto), a buducnost ziveti kada na nju dodje red. A da nije lako to i sprovesti u delo, nije. Sto jes’ – jes’ :D.
Nije lako, al’ smislićemo neki vortex… 🙂
A do tada, evo ti na poklon jednu staru stvar od grupe Aerodrom („Stavi pravu stvar na pravo mjiesto“)<3 😀
Hvalaaaaaaaa 🙂 ❤
Znam za ''stvar'' i đuskala sam uz nju i ranije i sada 🙂
Ma treba ponekad pustiti prošlost da vidi predstavu, ali to mogu samo iluzionisti.
Super mi je ovo!
Pozdrav! 🙂
…samo iluzionisti… A ima ih… I može se, kad se ‘mora’ ili kad se hoće.
Hvala ti Wojciech. Drago mi je da te ‘vidim’ opet 🙂
Veliki pozdrav za tebe 🙂